Zavod za povrćarstvo

Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Svetošimunska cesta 25, 10000 Zagreb, Hrvatska
IV paviljon, prizemlje
Fax: +385 1 239 3616

Usluge i proizvodi

Izrada elaborata, projekata i studija o unaprjeđenju proizvodnje povrća za preradu i za tržište u svježem stanju na otvorenom i u zaštićenim prostorima, za gospodarstvo, upravu i druge subjekte.

Svoje spoznaje o manje poznatim vrstama i sortama te novim tehnologijama u različitim sustavima proizvodnje povrća, začinskog, aromatičnog i ljekovitog bilja (organsko-biološki, integrirani, hidroponski) Zavod nudi tržištu u sklopu projektiranja proizvodnje za svježu potrošnju ili sirovine za prerađivačku industriju.

Zavod proizvodi presadnice povrća.

Pokušališta i laboratoriji

Zavod koristi pokušalište u Maksimiru površine gotovo 2 ha. Na manjem dijelu pokušališta (vrt) su plastenici, montažna kuća s praktikumom za vježbe studenata, spremište za vrtlarsku opremu i alat te oko 1.400 m2 zaštićenih prostora.

Na pokušalištu se izvode vježbe i stručna praksa studenata iz više modula te provode eksperimenti za izradu diplomskih radova. Na otvorenom i u zaštićenim prostorima održava se sortiment povrća, začinskog, aromatičnog i ljekovitog bilja te uzgaja povrće za provedbu vježbi iz tehnologije uzgoja kultura na tlu i bez tla.

Na pokušalištu se provodi dio istraživanja financiranih od državne i lokalne uprave i gospodarstva, kao i istraživanja za izradu disertacija. Provodi se uzdržna selekcija linija, sorti i ekopopulacija graha zrnaša i kupusa.

Povijest Zavoda

Zavod za vrtlarstvo utemeljen je 8. prosinca 1937. i ta se godina može smatrati početkom sustavnog razvoja nastave, struke i znanosti iz povrćarstva. Od 1. siječnja 1978. dio Zavoda za vrtlarstvo, zajedno s Odjelom za vrtlarstvo, smještenim u Kačićevoj ulici i s pokusnim poljem u Botincu, djeluju pod nazivom Zavod za povrćarstvo. Zavod je bio u sastavu Instituta za voćarstvo, vinogradarstvo, vinarstvo i vrtlarstvo, kao dio Fakulteta poljoprivrednih znanosti. Početkom 1992. godine, zaposlenici iz pridodanih lokacija osnovali su posebnu tvrtku.

Predstojnici Zavoda za vrtlarstvo bili su: Zdravko Arnold (1937 - 1943), Elza Polak (1949 - 1962), Paula Pavlek (1962 - 1977), a zatim Zavoda za povrćarstvo: Ružica Lešić (1978 - 1979 i 1983 - 1992), Paula Pavlek (1980 - 1983) i Josip Borošić (1993 - ).

Temeljne djelatnosti Zavoda za povrćarstvo su nastava (preddiplomska, diplomska, poslijediplomska) te primijenjena istraživanja i stručne djelatnosti iz znanstvene grane povrćarstvo, uključivši začinsko, aromatično i ljekovito bilje. Osim nastave na dodiplomskom studiju, Zavod je od 1971. godine organizirao više turnusa poslijediplomskog studija Povrćarstvo, od devedesetih godina prošloga stoljeća njegovi zaposlenici sudjeluju u izvedbi poslijediplomskog studija Bilinogojstvo, a danas poslijediplomskog doktorskog studija Poljoprivredne znanosti. Iz discipline povrćarstvo do sada je stupanj magistra znanosti postiglo 32 polaznika, a disertacije je obranilo 15 pristupnika.

Grana povrćarstvo doživljava znanstvenu i stručnu ekspanziju u Zavodu za vrtlarstvo početkom šezdesetih godina prošloga stoljeća. Počinje intenzivniji timski rad na istraživanju elemenata tehnologije introduciranih kultivara povrća za konzerviranje. Zavod okuplja specijaliste drugih disciplina iz više fakultetskih zavoda, rješavajući tehnološke zadaće uvođenja stacionarnih ljuštilica za grašak, kombajna za berbu graška, graha mahunara i mrkve te razrađuje tehnologiju uzgoja špinata za dječju hranu i rajčice za berbu kombajnom.

Uz grašak, grah mahunar i mrkvu za konzerviranje, od sedamdesetih godina prošloga stoljeća sve do početka devedesetih godina provođena su istraživanja o introdukciji i tehnologiji uzgoja krastavaca za konzerviranje. Krajem sedamdesetih rad je usmjeren i na uvođenje nove kulture - pastrnjaka za preradu te graha zrnaša kao glavnog usjeva na oranici.

Osamdesete godine prošloga stoljeća značajne su za Zavod po nizu istraživanja iz područja uzgoja povrća za tržište u svježem stanju, posebice za berbu zimi u mediteranskom dijelu Hrvatske. Za tu svrhu izrađeno je i nekoliko studija i investicijskih elaborata. Započeta je selekcija kupusa za zimsku berbu u Mediteranu. Istraživani su supstrati za uzgoj jestivih gljiva. Krajem desetljeća poseban je naglasak dan na istraživanje uzgoja presadnica povrća s grudom supstrata. Dio Zavoda vezan uz pokusno polje u Botincu nastavio je s ranije započetim razvojem sjemenarstva povrća te selekcijom salate i paprike.

U zadnjem desetljeću prošloga stoljeća počela su istraživanja o introdukciji manje poznatih kultura za tržište u svježem stanju, primjeni mikorize u uzgoju presadnica povrća, primjeni polimernih i biljnih malčeva te primjeni polimera za izravno pokrivanje usjeva. Početkom novoga stoljeća, uz navedeno, počinju istraživanja uzgoja plodovitog i lisnatog povrća bez tla, u hidroponima na inertnim supstratima i u bazenima s hranjivom otopinom. Proučava se povrće kao funkcionalna hrana te ljekovito, aromatično i začinsko bilje, posebno s aspekta introdukcije autohtonih zaštićenih svojti u poljoprivrednu proizvodnju.

Iako u Zavodu za povrćarstvo nije bilo financiranih oplemenjivačkih programa, do sada je kreirano 11 sorti povrća: salate (3), niskoga graha zrnaša (5), paprike (2), kupusa (1).

Zavod za povrćarstvo organizirao je i dva znanstveno-stručna skupa za područje bivše Jugoslavije, 1984. u Zadru i 1986. u Splitu.