Sveučilište u Zagrebu Agronomski fakultet

Obrana doktorskog rada :: Mr. sc. Nenad Novak

Datum održavanja:

Alelopatski potencijal segetalnih i ruderalnih invazivnih alohtonih biljnih vrsta
14. srpnja  2017. :: 11:00 sati :: Velika vijećnica

Povjerenstvo za obranu doktorskog rada:

  • doc. dr. sc. Maja Šćepanović, Agronomski fakultet, Zagreb
  • doc. dr. sc. Dubravka Dujmović Purgar, Agronomski fakultet, Zagreb
  • izv. prof. dr. sc. Dubravka Vitali Čepo, Farmaceutsko-biokemijski fakultet

Mentor:

  • izv. prof. dr. sc. Klara Barić, Sveučilište u Zagrebu Agronomski fakultet

SAŽETAK

Na globalnoj razini, invazije alohtonih organizama predstavljaju drugu najveću prijetnju bioraznolikosti. Pretpostavka je da je visok alelopatski potencijal jedna od značajki koja pomaže invazivnim biljnim vrstama u širenju na nova područja. Primjenom vodenih ekstrakata donor vrsta na test-vrste, u ovom radu dokazan je visok alelopatski potencijal osam invazivnih alohtonih biljnih vrsta iz šest različitih biljnih porodica: Abutilon theophrasti Med. - europski mračnjak (porodica Malvaceae), Ambrosia artemisiifolia L. – pelinolisni limundžik ili ambrozija (Asteraceae), Datura stramonium L. - bijeli kužnjak (Solanaceae), Xanthium strumarium L.- dikica  (Asteraceae), Ailanthus altissima (Mill.) Swingle - pajasen (Simaroubaceae), Amorpha fruticosa L. - amorfa (Fabaceae), Reynoutria japonica Houtt. - japanski dvornik (Polygonaceae), Solidago gigantea Aiton - velika zlatnica (Asteraceae). Kao test-vrste korištene su tri kultivirane biljne vrste iz tri različite biljne porodice: Avena sativa L. - zob (Poaceae), Brassica napus subsp. oleifera L. - uljana repica (Brassicaceae) i Helianthus annuus L. - suncokret  (Asteraceae). Primjenom vodenih ekstrakata donor vrsta na sjeme test-vrsta utvrđena alelopatska djelovanja isključivo su negativna tj. inhibirajuća, a intenzitet ovisi o donor vrsti i test-vrsti. Alelopatski utjecaj na postotak klijavosti kod svih interakcija donor vrsta i test-vrsta je puno manji u odnosu na utjecaj na duljinu korjenčića i duljinu klice test-vrsta. Utvrđeno je da višegodišnje vrste posjeduju jači alelopatski potencijal od jednogodišnjih. Vrsta najjačeg alelopatskog potencijala je pajasen, a najosjetljivija test-vrsta je uljana repica. Ekstrakt pajasena inhibirao je duljinu korjenčića uljane repice 94,88%, a duljinu klice 98,91%, što je gotovo herbicidni učinak. Primjenom vodenih ekstrakata korijena, stabljike, lista i čitave biljke pajasena na sjeme, list i korijen uljane repice utvrđena su inhibitorna alelopatska djelovanja različitih intenziteta, ovisno o vrsti i koncentraciji ekstrakta i načinu primjene. Najjače djelovanje zabilježeno je primjenom ekstrakata na sjeme, slijedi primjena na list (prskanjem) pa primjena na korijen (zalijevanjem) test-vrste. Stimulativno djelovanje nije utvrđeno ni u jednom dijelu istraživanja. Bez obzira na način primjene, najjača djelovanja utvrđena su ekstraktima korijena pajasena u kojem je najveća koncentracija potentnih alelokemikalija. Tekućinskom kromatografijom utvrđeno je da je koncentracija ailantona, literaturno najpotentnije alelokemikalije pajasena, najveća u ekstraktima korijena i iznosi 0,35 mg/ml. Koncentracija ailantona u ekstraktu stabljike iznosi puno manjih 0,15 mg/ml, a u ekstraktu lista 0,12 mg/ml. Koncentracija ailantona u ekstraktu čitave biljke je u skladu s utvrđenim vrijednostima po pojedinim organima pajasena i iznosi  0,19 mg/ml. Utvrđeno je da djelovanje ailantona potpomažu druge alelokemikalije sadržane u tkivima pajasena.

Ključne riječi: alelopatija, invazivne alohtone biljne vrste, alelokemikalije, pajasen, Ailanthus altissima, ailanton.