Sveučilište u Zagrebu Agronomski fakultet

Obrana doktorskog rada :: Maja Žulj Mihaljević, dipl.ing.agr.

Datum održavanja:

Analiza genetske strukture i srodstva hrvatskih autohtonih sorti vinove loze
srijeda, 13.12.2017. :: 10:30 sati :: Velika vijećnica

Mentor doktorskog rada:

  • prof.dr.sc. Ivan Pejić

Povjerenstvo za obranu doktorskog rada:

  • prof.dr.sc. Edi Maletić,
  • prof.dr.sc. Zlatko Šatović,
  • dr.sc. Goran Zdunić

Sažetak

Način kako male vinogradarske zemlje mogu doskočiti uniformizaciji vinskog tržišta jest da trend univerzalnosti u vinogradarskoj proizvodnji mijenjaju u korist autohtonosti. Znanstveni pristup i dostupni moderni alati mogu barem donekle dati odgovor da li je nešto autohtono, a to je dosad urađeno za svega nekolicinu hrvatskih sorata.

Cilj istraživanja bio je stoga za sve potencijalno autohtone sorte unutar hrvatskih kolekcija utvrditi njihov status (bez ili sa sinonimima/homonima u drugim državama), pripadnost nekom skupu gena te analizirati njihove srodstvene odnose (s prvenstvenim naglaskom na analizu roditeljstva) zajedno s dostupnim genotipovima najveće svjetske kolekcije u Vassalu (INRA, Francuska).

Ovo je prvenstveno odrađeno korištenjem za to danas najmodernijih genetičkih alata - analizom nuklearne DNA s 36 mikrosatelitskih (SSR) i dva seta SNP markera te mikrosatelitskim utvrđivanjem klorotipova.

Genotipizacijom na devet standardnih SSR lokusa i usporedbom s formiranom bazom podataka koja je sadržavala preko 4200 genetskih profila utvrđen je status za ukupno 212 prikupljenih primki. Dvije trećine sorata (95 primki) unutar kolekcija nema sinonima u niti jednoj drugoj zemlji, egzistiraju samo na prostoru Hrvatske i mogu se zasad smatrati autohtonima. Globalna analiza genetske strukture (k=5) pokazala je da je polovina hrvatskog sortimenta dio inferiranog balkanskog genskog skupa ekvivalentno Negruljevoj ekološko geografskoj klasifikaciji. Mikro analiza genetske strukture pratila je utvrđene srodstvene odnose i razdvojila dalmatinski sortiment kao najhomogeniji podskup unutar Hrvatske.

Kompletna rekonstrukcija roditeljstva bila je moguća za svega 19% sorata, a suprotno očekivanjima, u mnogo njih sudjelovale su strane sorte koje nisu evidentirane unutar hrvatske germplazme poput Bombina bianca. Ključna sorta za formiranje hrvatskog sortimenta je Plavac mali za kojeg je ujedno odbačeno ranije predlagano roditeljstvo zbog nepodudaranja na 4 SSR, 3 SNP te kloroplastne distribucije.

U konačnici ukupan broj autohtonih sorata iznosi, zasad, 103. Brojnost utvrđenih sinonima, stranih sorata u roditeljstvima te posljedično veliki broj sorata miješanog porijekla posljedica je kompleksnih pedigrea, migracije i erozije sorata vinove loze na području Hrvatske.

Ključne riječi: vinova loza (Vitis vinifera L.), autohtone sorte, genetska struktura, roditeljstva, mikrosateliti, SNP, klorotip