Sveučilište u Zagrebu Agronomski fakultet

Obrana doktorskog rada :: Ivan Šimić, dipl. ing. agr.

Datum održavanja:

Stanje ishranjenosti biljaka tipičnih za renesansu kao podloga za revitalizaciju Arboretuma Trsteno
četvrtak, 19.07.2018. :: 11:00 sati :: Velika vijećnica

Povjerenstvo za obranu doktorskog rada:

  • prof. dr. sc. Marija Pecina, Sveučilište u Zagrebu Agronomski fakultet
  • doc. dr. sc. Marko Petek, Sveučilište u Zagrebu Agronomski fakultet
  • prof. dr. sc. Željko Španjol, Sveučilište u Zagrebu Šumarski fakultet

Mentorice:

  • prof. dr. sc. Mirjana Herak Ćustić, Sveučilište u Zagrebu Agronomski fakultet
  • prof. dr. sc. Branka Aničić, Sveučilište u Zagrebu Agronomski fakultet

Sažetak

Arboretum Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Trstenom sa svojim povijesnim perivojima spada u jedno od najvrjednijih djela krajobrazne arhitekture na području Republike Hrvatske. Zbirka kultiviranih vrsta Arboretuma najvećim dijelom posađena u povijesnim perivojima, uz arhitektonske i vrtnograđevinske sadržaje čini izuzetno vrijednu komponentu, koju je potrebno revitalizirati, a biljke, osobito renesansnog razdoblja, spasiti od daljnjeg propadanja.

Afiniteti pojedinih biljnih vrsta za hranivima značajno se razlikuju, a za njihovo usvajanje presudnu ulogu ima reakcija tla.

Cilj ovog istraživanja je bio utvrditi i istražiti biljne vrste koje su se sadile u renesansi i čine izraziti oblikovni element u dubrovačkom renesansnom vrtu. Odabrano je pet biljnih vrsta: vinova loza (Vitis vinifera L.), gorka naranča (Citrus aurantium L.), maslina (Olea europaea L.), šimšir (Buxus sempervirens L.) i lovor (Laurus nobilis L.).

Nakon odabira biljnih vrsta pristupilo se prikupljanju podataka na terenu, što je uključivalo: obilazak Arboretuma i zapis vizualnih opažanja, ocjenu zdravstvenog stanja biljnih vrsta prema intenzitetu klorotičnosti (ocjene 0-5, tj. 0-100% klorotičnosti) te terensko mjerenje reakcije tla koristeći model reakcije tla pHH2O (klase od A-jako kiselo do E-jako alkalno). Na taj način je određen intezitet fizioloških poremećaja-kloroza kod odabranih biljnih vrsta.

Za potrebe istraživanja za svaku biljnu vrstu tijekom 2010. i 2011. godine tlo je uzorkovano jednom na 2 dubine (0-30 i 30-60 cm), a lišće u tri navrata.

Statistička analiza odnosila se na procjenu povezanosti između intenziteta kloroze i reakcije tla (pHH2O) s biogenim elementima pomoću Pearsonovog korelacijskog koeficijenta (n=9) za svaku istraživanu biljnu vrstu.

Kanonička diskriminantna analiza provedena je za svaku istraživanu biljnu vrstu u cilju procjene multivarijatne udaljenosti između ocjena kloroza dodijeljenih vizualnim opažanjem na terenu, a na temelju rezultata kemijskih analiza biogenih elemenata (N, P, K, Mg i Ca).

Temeljem provedenih istraživanja koristeći bogatu literaturnu građu za sve odabrane biljne vrste utvrđeno je da su sađene u periodu renesanse u perivoju u Trstenom. Vinova loza kao penjačica na odrini, gorka naranča i maslina zbog gospodarske važnosti, a šimšir i lovor kao izraziti oblikovni element.

Rezultati kemijskih analiza ukazali su da stanje ishranjenosti vinove loze, gorke naranče i masline nije optimalno te da su uočeni brojni debalansi koji se manifestiraju raznim klorozama što je potvrdilo prethodna vizualna opažanja biljaka u Arboretumu Trsteno, a osobito na vinovoj lozi i gorkoj naranči što potvrđuje i intenzitet klorotičnosti od 60-100 %. Kod šimšira i lovora su vrijednosti većine elemenata unutar optimalnih vrijednosti, što je također u skladu s prethodnim vizualnim opažanjima.

Kod svih pet odabranih biljnih vrsta potvrđeno je da je reakcija tla jedan od najkritičnijih čimbenika pri odabiru biljaka u planiranju i očuvanju identiteta krajobraza. Kod vinove loze utvrđena je jaka pozitivna korelacija između pHH2O tla i intenziteta kloroze, u slučaju gorke naranče utvrđena je nedostatna razina opskrbljenosti cinkom i manganom koji su u izravnoj povezanosti s neodgovarajućom reakcijom tla, dok je kod masline utvrđen nedostatak dušika i magnezija. Šimšir i lovor prema literaturi rastu  dobro u raznim tipovima tala te imaju veliki raspon povoljne reakcije tla, stoga ne pokazuju simptome klorotičnosti.

Na osnovu dobivenih rezultata predložene su mjere revitalizacije prema metodama obnove povijesnih vrtova koje za vinovu lozu uključuju metode konzervacije i restauracije, za gorku naranču metode konzervacije, restauracije i rekonstrukcije, za maslinu metode konzervacije i restauracije, za šimšir metode konzervacije, restauracije i djelomično rekonstrukcije, te za lovor metodu konzervacije.

Predloženi dizajn gnojidbe temeljem reakcije tla, statusa ishranjenosti i zahtjeva biljaka za hranivima za svaku istraživanu biljnu vrstu uključuje primjenu kiselih organskih i mineralnih gnojiva putem tla te folijarnu aplikaciju koktelom makro i mikroelemenata u nekoliko navrata tijekom vegetacije.

Ovo istraživanje je dokazalo da je multidisciplinarni znanstveni pristup dizajniranju optimalne gnojidbe u povijesnim perivojima izuzetno bitan te da je reakcija tla važan parametar pri revitalizaciji i njezi takvih i sličnih prostora kao i pri odabiru bilja u projektiranju i očuvanju identiteta krajobraza. Pored navedenog, dodatni doprinos ove disertacije je i utvrđeni popis biljaka iz vremena renesanse s arhaičnim, hrvatskim i latinskim nazivima.

Ključne riječi: dizajn gnojidbe, identitet krajobraza, kloroza, reakcija tla, vrtna baština