Sveučilište u Zagrebu Agronomski fakultet

Obrana doktorskog rada :: Monika Vidak, mag.ing.agr.

Datum održavanja:

Podrijetlo i raznolikost hrvatskih tradicijskih kultivara graha (Phaseolus vulgaris L.)
Srijeda, 24. travnja 2019. :: 11:00 :: Velika vijećnica

Povjerenstvo za obranu doktorskog rada:

  • Prof.dr.sc. Zlatko Šatović, Sveučilište u Zagrebu Agronomski fakultet
  • Prof.dr.sc. Jerko Gunjača, Sveučilište u Zagrebu Agronomski fakultet
  • Prof.dr.sc. Zlatko Liber, Sveučilište u Zagrebu Prirodoslovno-matematički Fakultet

Mentorica rada:

  • Izv.prof.dr.sc. Klaudija Carović-Stanko

SAŽETAK

U svijetu je grah (Phaseolus vulgaris L.) gospodarski najznačajnija i najraširenija vrsta iz roda Phaseolus te je najvažnija zrnata mahunarka za izravnu ljudsku prehranu. U Hrvatskoj je ova kultura zapostavljena i hrvatski tradicijski kultivari graha su u opasnosti od genetske erozije uzrokovane složenim društveno-gospodarskim promjenama u ruralnim zajednicama. Kako bi se produbilo znanje o genetskoj i morfološkoj raznolikosti hrvatskih tradicijskih kultivara graha, napravljena je procjena na temelju mikrosatelitnih biljega, tipa fazeolina te morfoloških svojstava. Pomoću 26 mikrosatelitnih biljega utvrđeno je postojanje 245 jedinstvenih genotipova od ukupno 299 primki. Utvrđena je visoka genetska i morfološka raznolikost između primki hrvatskih tradicijskih kultivara graha. Primke su razvrstane u 10 morfoloških skupina koje predstavljaju najčešće tradicijske kultivare (morfotipove) u Hrvatskoj te u miješanu skupinu manje zastupljenih morfotipova. Od 245 primki, 31,84% su Srednjoameričkog (H1A; 'S' tip fazeolina), a 53,47% Andskog podrijetla (H2B1; 'H' ili 'C' tip fazeolina; i H3B2; 'T' tip fazeolina) te spadaju u skupinu tipičnih primki. Ostale primke pripadaju u skupini atipičnih primki (14,69%) koje se mogu smatrati hibridnima između različitih tipičnih skupina. 2,86%, od 245 analiziranih primki, su hibridi između Srednjoameričkog i Andskog centra podrijetla. Metoda STRUCTURE je na temelju mikrosatelitnih biljega pokazala postojanje tri skupine u podudarnosti s rezultatima analize tipa fazeolina. Daljnjom analizom su od 245 odabrane 192 primke koje su razvrstane u 14 morfotipova odnosno tradicijskih kultivare koji su dalje razvrstani u tri morfogenetske skupine prema podrijetlu i habitusu rasta: H1A (Srednjoamerička), H2B1 (Andska - visoki habitus rasta) i H3B2 (Andska - niski habitus rasta). Na temelju dobivenih podataka maksimiziranjem genetske raznolikosti u smanjenom nizu genotipova iz cjelokupne kolekcije, odabran je podskup od 20 primki (Core20) kako bi se formirala sržna kolekcija koja zadržava svu raznolikost unutar ove skupine biljnih genetskih izvora uz minimalnu zalihost (redundanciju). Sržna kolekcija će olakšati buduća istraživanja raznolikosti graha upotrebom fenotipizacije visoke propusnosti kao i genotipizacije pomoću sekvenciranja nove generacije. Ove su informacije vrlo značajne za potporu učinkovitijem očuvanju germplazme hrvatskih tradicijskih kultivara graha te za promicanje njezine uporabe u nacionalnim i međunarodnim programima uzgoja ove važne kulture.

Ključne riječi: tradicijski kultivari graha, mikrosatelitni biljezi, tip fazeolina, morfološka raznolikost, molekularna raznolikost, sržna kolekcija