Sveučilište u Zagrebu Agronomski fakultet

Obrana disertacije :: mr. sc. Tatjana Klepo

Datum održavanja:

Genetska raznolikost kultiviranih i divljih maslina (Olea europea L.) u Hrvatskoj

18.06.2014. :: 13:00 :: velika vijećnica

Mentori rada:

  • prof. dr. sc. Zlatko Šatović
  • doc. dr. sc. Slavko Perica, Institut za jadranske kulture i melioraciju krša u Splitu

Povjerenstvo za obranu doktorskog rada:

  1. prof. dr. sc. Đani Benčić
  2. prof. dr. sc. Zlatko Liber, Sveučilište u Zagrebu, Prirodoslovno-matematički fakultet, Zagreb
  3. doc. dr. sc. Frane Strikić, Institut za jadranske kulture i melioraciju krša u Splitu

SAŽETAK

Genetska baština vrste maslina (Olea europaea L.) obuhvaća kultivirane (O. e. subsp. europaea var. europaea) i divlje masline (O. e. subsp. europaea var. sylvestris). U Republici Hrvatskoj identifikacija kultivara molekularnim markerima rijetko je bila predmet istraživanja dok populacije divljih maslina nisu istraživane. Procjena genetske raznolikosti i strukture divljih i kultiviranih maslina kao i identifikacija kultivara sa cijelog uzgojnog područja masline, osnova je za očuvanje bioraznolikosti vrste, upotrebe u oplemenjivačkim programima te za razvoj rasadničarske proizvodnje. U tu shvrhu, sa cijelog uzgojnog područja prikupljeno je ukupno 156 jedinki maslina (93 divljih i 63 kultiviranih) koje su analizirane upotrebom 12 SSR biljega. Svi mikrosateliti su bili polimorfni te su detektirali ukupno 174 alela. Prosječne vrijednosti HO i HE za populacije divljih maslina iznosile su 0.766 i 0.783, a za kultivirane 0.783 i 0.748. Za populacije P01 Brijuni i P02 Pag uz P<0.01 utvrđeno je da je ostupanje od Hardy-Weinbergovoj ravnoteže, a testiranjem mutacijskih modela utvđeno je da su sve istraživane populacije prošle kroz genetsko usko grlo. Analizom molekularne varijance utvrđeno je da je većina ukupne genetske raznolikosti uzrokovana unutarpopulacijskom raznolikošću. Najvjerodostojniji broj izvornih populacija je K= 3 od kojih su dvije izvorne populacije divljih maslina (A1= P02 Pag, P03 Hvar i P04 Lastovo, A2= P01 Brijuni i P05 Pelješac) te jedna (B) koju čini skupina kultivara i dio populacije P05 Pelješac. Većina kultivara (28) pripada izvornoj populaciji B, osam kultivara izvornoj populaciji A2 te dva kultivara izvornoj populaciji A1, a ostali (12) kultivara je mješovitog podrijetla. Za 22 kultivara utvrđena je međusobna sličnost te su svrstani u devet skupina jednakih genotipova koje predstavljaju slučajeve sinonimije.

Ključne riječi: Olea europaea L., SSR, genetska raznolikost, genetska struktura, kultivar, divlje masline