Sveučilište u Zagrebu Agronomski fakultet

Obrana doktorskog rada :: Saša Paprika, dipl.ing.agr.

Datum održavanja:

Varijabilnost sekvence kontrolne regije mitohondrijske DNA autohtonih hrvatskih pasmina goveda

petak, 23. siječanj 2015. :: 12:00 :: Velika vijećnica

Mentor rada:

  • Prof. dr. sc. Ante Ivanković, Sveučilište u Zagrebu Agronomski fakultet

Povjerenstvo za obranu doktorskog rada:

  • Doc. dr. sc. Jelena Ramljak, Sveučilište u Zagrebu Agronomski fakultet
  • Prof. dr. sc. Peter Dovč, Biotehniška fakulteta Univerze u Ljubljani
  • Prof.dr.sc. Boro Mioč , Sveučilište u Zagrebu Agronomski fakultet

SAŽETAK

Autohtone hrvatske pasmine goveda dio su nacionalnog, regionalnog i globalnog genetskog naslijeđa. Budući da su radi gospodarskog zapostavljanja dovedene na rub opstanka, tijekom minula tri desetljeća poduzeti su značajni napori u njihovu očuvanju kroz in situ i ex situ programe konzervacije. Dodatno, interes javnosti za očuvanjem autohtonih hrvatskih pasmina potiče pozitivne populacijske trendove radi očuvanja ukupne genetske raznolikosti. Tri autohtone pasmine goveda (buša, istarsko govedo, slavonsko srijemski podolac) u statusu su neposredne ugroženosti. Upoznavanje gentske strukture pasmina uključenih u programe zaštite pomaže u razumijevanju njihove gentske strukture te unutar i međupopulacijskih filogenetskih odnosa. Filogenetske studije izvornih pasmina goveda temeljene na mitohondrijskoj DNA pogodne su za istraživanje interakcije evolucijskih procesa, posebice migracija i mutacija i njihova učinka na genetsku raznolikost. Analizom uzorka od 146 jedinki tri autohtone pasmine goveda (49 buša, 50 istarskih goveda i 47 slavonsko srijemskih podolaca) utvrđeno je 28 različitih haplotipova od kojih je 25 pasminski specifično te tri haplotipa koje dijeli više pasmina. Svi haplotipovi pripadaju T makrohaplogrupi. Među podhaplogrupama najzastupljanija je T3 haplogrupa, a u niskoj frekvenciji uočeni su haplotipovi svrstani u T2 i T5 haplogrupe. Udio pasminski specifičnih haplotipova je visok, što upućuje na zaključak da su hrvatske autohtone pasmine goveda uglavnom sačuvale osobitu genetsku konstituciju mtDNA, odnosno specifične haplotipove. Pojavnost haplotipova T2 haplogrupe u populaciji istarskog goveda upućuje na razvoj dijela populacije na tragu ''mediteranske migracijske rute'', dok zapažanja haplotipova T5 haplogrupe mtDNA u populaciji slavonsko srijemskog podolca ukazuju da je razvijan na tragu ''podunavske'' te u manjoj mjeri ''mediteranske migracijske rute''. U pogledu genetske udaljenosti istraženih autohtonih pasmina najmanja genetska udaljenost uočena je između populacija slavonsko srijemskog podolca i buše (0,0035). S obzirom na brojnost i distribuciju haplotipova u populaciji buše uočena je visoka genetska varijabilnost maternalne komponente. Slavonsko srijemski podolac, brojnošću najmanja populacija očuvala je najnižu razinu varijabilnosti maternalne genetske komponete. Analiza molekularne varijance ukazuje na hijerarhijsko grupiranje istraženih populacija u dvije skupine, podolsku i brachicernu te da 15,57% ukupne genetske raznolikosti čini međupopulacijska raznolikost, a 85,66% unutarpopulacijska raznolikost. Geografska rasprostranjenost (areal uzgoja) autohtonih pasmina goveda značajno je utjecala na razinu očuvane genetske varijabilnosti. Aktualno stanje populacije buše ukazuje na znatnu fragmentiranost uzgoja te potrebu pozornijeg sparivanja linija i rodova kako bi smanjili gubitak raznolikosti na najmanju moguću razinu. Genetska raznolikost populacije istarskog goveda bolje je očuvana nego u populaciji slavonsko srijemskog podolca. Rezultati istraživanja upućuju na značajan gubitak genetske raznolikosti slavonsko srijemskog podolca uslijed efekta ''uskog grla'' što nalaže potrebu pozorne provedbe uzgojnog programa te uključivanje spoznaja o mtDNA u sheme sparivanja. U cilju minimiziranja razine uzgoja u srodstvu opravdana je ograničena introdukcija gena pasmina podolske skupine, iz filogenetski bližih uzgoja, uz uvažavanje spoznaja o genetskom profilu jedinki.

Ključne riječi: autohtone pasmine, goveda, mitohondrijska DNA, genotipizacija, filogenetski odnosi, haplotipovi.