Studijski program

Poljoprivredno savjetodavstvo i komunikacije (132885)

ECTS bodovi 6.00
Engleski jezik R1
E-učenje R1
Sati nastave 60
Predavanja 28
Auditorne vježbe 12
Seminar 20
Izvođač predavanja
prof. dr. sc. Đurđica Žutinić
Izvođač vježbi
prof. dr. sc. Đurđica Žutinić
doc. dr. sc. Magdalena Zrakić Sušac
Izvođač seminara
prof. dr. sc. Đurđica Žutinić
doc. dr. sc. Magdalena Zrakić Sušac
Ocjenjivanje
Dovoljan (2) 60-70%
Dobar (3) 71-80%
Vrlo dobar (4) 81-90%
Izvrstan (5) 91-100%

Nositelj predmeta

prof. dr. sc. Đurđica Žutinić
prof. dr. sc. Đurđica Žutinić

Opis predmeta

Poljoprivredno savjetodavstvo ima iznimno važnu ulogu u održivom razvoju poljoprivrede i ruralnih područja jer prijenosom znanja i inovacija doprinosi učinkovitom korištenju lokalnih prirodnih i ljudskih resursa. Predmetna nastava omogućuje studentima stjecanje osnovnih teorijskih znanja i empirijskih spoznaja neophodnih za razumijevanje suvremenih pristupa, modela i metoda u poljoprivrednom savjetodavstvu. U sklopu kolegija također se obrađuju teorijske podloge o komunikaciji, difuziji inovacija i modelima za rješavanje problema (problem solving models. Studenti se upoznaju s karakteristikama, prednostima i nedostacima pojedinih savjetodavnih metoda koje se koriste u prijenosu znanja i širenju poljoprivrednih inovacija. Seminarska nastava omogućuje studentima da temeljem literaturnih izvora i /ili provedbom empirijskog istraživanja, samostalno obrade, prodube i usmeno prezentiraju određeni problem tematski vezan za predavanja. Kroz vježbe studenti će praktično upoznati instrumentarij za ocjenu uspješnosti pojedinih savjetodavnih metoda.
Program predmeta se sastoji od nekoliko tematskih cjelina. U prvoj, studenti se upoznaju s razvojem, definicijom i ciljevima poljoprivrednog savjetodavstva te s osnovnim pristupima i modelima organizacije savjetodavnog rada u svijetu. U drugoj, dobivaju teorijska znanja o komunikaciji, elementima komunikacijskog procesa, oblicima komunikacije s posebnim osvrtom na interpersonalnu komunikaciju. U trećoj cjelini upoznaju se s pojmom inovacija, s modelima difuzije inovacija i modelima (fazama) za rješavanje problema koji se razmatraju na primjerima iz poljoprivrede. Četvrta tematska cjelina obuhvaća razradu metoda u poljoprivrednom savjetodavstvu, a peta organizaciju i upravljanje savjetodavnom službom s posebnim osvrtom na ustrojstvo i ciljeve poljoprivredne savjetodavne službe u Hrvatskoj.

Vrsta predmeta

Opće kompetencije

Kolegij osposobljava studente za razumijevanje uloge poljoprivrednog savjetodavstva u razvoju poljoprivrede i ruralnih zajednica, za razumijevanje i kritičku analizu različitih pristupa, metoda i komunikacijskih kanala, koji se ovisno o specifičnom problemu poljoprivrednika/ klijenta, primjenjuju u širenju informacija, tehnoloških znanja i inovacija u poljoprivredi i ruralnom prostoru.

Oblici nastave

  • Auditorne vježbe
    organiziraju se kao radionice u kojima studenti podijeljeni u manje grupe koncipiraju instrumentarij za ocjenu uspješnosti rada poljoprivredne savjetodavne službe i testiraju na terenu.
  • Predavanja
  • Seminari
    na odabranu temu povezanu s programskim dijelovima predmeta student/ica samostalno piše pismeni rad, izlaže ga pred nastavnikom i ostalim studentima i razvija raspravu postavljanjem i odgovaranjem na pitanja.

Ishodi učenja i način provjere

Ishod učenja Način provjere
Opisati i objasniti načela i pristupe u radu poljoprivredne savjetodavne službe Međuispit, završni ispit, seminarski rad
Opisati i usporediti prednosti/nedostatke savjetodavnih metoda i odabrati prikladnu metodu za provedbu savjetodavnog rada Međuispit, završni ispit, seminarski rad
Opisati i objasniti model difuzije inovacija i kritički analizirati čimbenike koji utječu na stopu prihvaćanja inovacija u poljoprivredi Međuispit, završni ispit, vježbe
Opisati i objasniti model difuzije inovacija i kritički analizirati čimbenike koji utječu na stopu prihvaćanja inovacija u poljoprivredi Međuispit, završni ispit, seminarski rad
Dizajnirati upitnik za ocjenu korisnosti savjetodavnih metoda za grupe Vježbe, seminarski rad

Način rada

Obaveze nastavnika

Predavanja; održavanje auditornih vježbi, organizacija seminarske nastave, konzultacije i pomoć pri izradi seminarskih radova; održavanje pismenih/usmenih ispita; organizacija terenske nastave (ako je dovoljan broj studenata).

Obaveze studenta

Pohađanje nastave, sudjelovanje u manjim grupama u koncipiranju i izradi instumentarija za ocjenu savjetodavnih metoda, pisanje i usmena prezentacija seminarskog rada; polaganje pismenog i/ili usmenog ispita.

Polaganje ispita

Elementi praćenja Maksimalno bodova ili udio u ocjeni Bodovna skala ocjena Ocjena Broj sati izravne nastave Ukupni broj sati rada prosječnog studenta ECTS bodovi
Seminarski rad pisanje i usmeno izlaganje 25% <60
60-70%
71-80%
81-90%
91-100%
Nedovoljan (1)
Dovoljan (2)
Dobar (3)
Vrlo dobar (4)
Izvrstan (5)
20 60 2
Međuispit 1 25% <60%
60-70%
71-80%
81-90%
91-100%
Nedovoljan (1)
Dovoljan (2)
Dobar (3)
Vrlo dobar (4)
Izvrstan (5)
14 30 1
Međuispit 2 25% < 60%
60-70%
71-80%
81-90%
91-100%
Nedovoljan (1)
Dovoljan (2)
Dobar (3)
Vrlo dobar (4)
Izvrstan (5)
14 30 1
Vježbe 25% <60%
60-70%
71-80%
81-90%
91-100%
Nedovoljan (1)
Dovoljan (2)
Dobar (3)
Vrlo dobar (4)
Izvrstan (5)
12 60 2
UKUPNO 100% 60 180 6
Elementi praćenja Opis Rok Nadoknada
Seminarski rad Seminarski rad je obavezan i obuhvaća: pisani rad koji obrađuje zadanu temu (word format); izrada prezentacije (power point) te usmenu prezentaciju i obranu . Seminarski rad može uključivati i empirijsko istraživanje na terenu kojega mogu provesti dva do tri studenta. Pisani seminarski rad predaje se tjedan dana prije zakazanog rasporeda izlaganja. Ocjenjuje se pisani rad i usmena prezentacija te iz toga izvodi konačna ocjena seminarskog rada. Nakon održanih predavanja prema unaprijed utvrđenom rasporedu izlaganja Po dogovoru ako postoji opravdan razlog

Tjedni plan nastave

  1. P - Uvod i ciljevi kolegija i izvedbeni plan nastave. Povijest razvoja i determiniranje pojma poljoprivredno savjetodavstvo, osnovna 4. modela organizacije poljoprivredne savjetodavne služb. S- organizacija seminarske nastave, struktura seminara, izbor seminarskih tema.
  2. P - Savjetodavstvo kao interdisciplinarna znanstvena disciplina. Poljoprivredna savjetodavna služba u sustavu Poljoprivrednih znanja i informacija (AKIS-). Model komercijalizacije poljoprivrednih znanja. Participativni pristup u savjetodavstvu. Metode kojima utječemo na ponašanje ljudi.
  3. P – Okvirni model za organizirano predstavljanje. Komunikacija, pojam. Što je percepcija; funkcionalne odrednice. Model komunikacije. Elementi komunikacijskog procesa. Interpersonalna komunikacija. Kako oblikujemo poruku/informaciju, što utječe na njenu interpretaciju?.
  4. P – Inovacija. Difuzija inovacija, stopa usvajanja. Model odlučivanja o inovaciji.
  5. Formiranje farmerskih grupa. Vrste farmerskih grupa, prednosti i nedostaci. Koraci u oblikovanju grupe, monitoring i evaluacija grupe.
  6. V- Mapiranje sustava poljoprivrednih znanja i informacija (AKIS). Međuispit I.
  7. V- Obrazovanje odraslih. Neformalno učenje. Efektivno podučavanje.
  8. P- Metode u poljoprivrednom savjetodavstvu; metode za grupe; individualno savjetodavstvo. Korištenje mass medija i kombinirane metode.
  9. V- Koncipiranje upitnika za ocjenu tečaja/predavanja poljoprivrednog savjetnika/ce.
  10. P- Model za rješavanje problema. Upravljanje poljoprivrednom savjetodavnom službom. Etika u savjetodavstvu. Poljoprivredna savjetodavna služba u Hrvatskoj i svijetu.
  11. S – Izlaganje seminarski radova i rasprava
  12. S – Izlaganje seminarski radova i rasprava
  13. S – Izlaganje seminarskih radova i rasprava. Među ispit II.
  14. S – Izlaganje seminarskih radova i rasprava
  15. S – Izlaganje seminarskih radova i rasprava

Obvezna literatura

  1. Burton E. Swanson, Riikka Rajalahti (2010). Strengthening Agricultural Extension and Advisory Systems:Procedures for Assessing, Transforming, and Evaluating Extension Systems, The World Bank, poglavlje 1 i 2 (str. 1 – 26).
  2. Van der Ban, A. W., Hawkins, H.S., (1998) : Agricultural Extension, Blackwell Science Ltd, drugo izdanje: (alternativa prvo izdanje interni prijevod Žutinić)
  3. Reardon, K., K. (1998): Interpersonalna komunikacija- Gdje se misli susreću, Alineja, Zagreb.
  4. Rogers, E., (2003): The diffusion of Innovations, Fith Edition, The Free Press, New York (sažeci poglavlja).
  5. Bilten HZPSS – br. 50 ; dostupno na web: http://www.hzpss.hr/
  6. B. Seevers, D. Graham,J. Gamon; N.Conklin (1998). Education through Cooperative Extension. Delmar Publisher.
  7. Žutinić, Đ. Dekanić, M. (2010.). Uloga poljoprivrede savjetodavne službe u ruralnom razvoju Vukovarsko-srijemske županije, Agronomski glasnik (2010) br-4-5: 239:260.
  8. Žutinić, Đ. (2012.). Poljoprivredno savjetodavstvo i komunikacija (interni materijal, power-point prezentacija).

Preporučena literatura

  1. C. Leeuvis (2004). Communication for Rural Innovation: Rethinking Agricultural Extension, CTA, Blacwell Science Ltd.
  2. Ray, I., Russell, D. (2000): Agricultural Exension and Rural Development, Cambridge University Press, Cambridge.
  3. Rivera i Qamar (2003); Agricultural Extension, Rural Development and the Food Security Challenge, FAO, Rome, 2003. p. 83.
  4. Judith A. Hall, Mark L. Knapp (2010). Neverbalna komunikacija u ljudskoj interakciji, Slap.

Sličan predmet na srodnim sveučilištima

  • Rural Communication and Extension, University of Hohenheim
  • Agricultural Extension, Tietgen Buisiness College, Danska
  • Introducion to Agricultural Education and Extenstion, University of Idaho
  • Foundation of Agricultural Axtension and Education, PennState University