|
AGRICULTURAE
CONSPECTUS SCIENTIFICUS
Volume 64, No 1, 1999
IN MEMORIAM
Prof. dr. sc. Renata Pavlina
PROFESORICA
GENETIKE NA AGRONOMSKOM FAKULTETU U ZAGREBU
U večernjim satima dne 23. kolovoza 1998. godine, nakon dugotrajne
i zadivljujuće borbe protiv opake bolest, preminula je profesorica dr.
sc. Renata Pavlina rođ. Šutina, ne napunivši svoju 48. godinu života.
Njezina smrt je nedvojbeno najveći gubitak za njezinu uzornu porodicu.
No, njezina smrt ja istovremeno i ogroman gubitak za Agronomski fakultet
u Zagrebu, a posebno za njezin Zavod i katedru Genetike, na kojoj je pokojna
Renata djelovala 24 godine, najprije kao asistent, pa viši asistent, zatim
kao docent od početka 1992., kao voditelj katedre od 1994. i kao izvanredni
profesor od 1997. godine.
Renata Pavlina rođena je u porodici Šutina 30. kolovoza 1950. godine u
Zagrebu. Pučku školu završila je u Pregradi 1965. Maturirala je na Kemijsko-tehničkoj
školi u Zagrebu s odličnim uspjehom 1969. Poljoprivredni fakultet u Zagrebu
diplomirala je također s odličnim uspjehom, i prije roka, 1973. godine.
Odmah po diplomiranju, 1973. godine upisuje, kao stipendista Republičke
zajednice za znanstveni rad SRH, poslijediplomski studij "Zaštita
bilja" na Poljoprivrednom fakultetu u Zagrebu, a krajem 1974. izabrana
je na istom fakultetu za asistenticu na predmetu Genetika. Uvodi se u
rad sa studentima, održava vježbe iz genetike, surađuje na oplemenjivanju
pšenice i istraživanju nasljeđivanja pojave "unukulm" kod ječma.
Magistrira u srpnju 1977. godine, obranivši rad "Kultura vegetacijskog
vrška karanfila u uvjetima in vitro", koji je izradila u cijelosti
u laboratoriju za kulturu biljnih tkiva Prirodoslovno- matematičkog fakulteta
u Zagrebu pod vodstvom dr. Sibile Jelaska.
Od 1978. do 1984., kada je ponovno izabrana u znanstvenog asistenta, završila
je uspješno četiri semestra engleskog jezika i tečaj za pedagošku izobrazbu
sveučilišnih nastavnika i suradnika, sudjelovala je na nekoliko znanstvenih
i stručnih skupova, napisala nekoliko znanstvenih radova i koristila dva
porodiljska dopusta.
Svoju disertaciju "Indukcija i nasljednost somatske embriogeneze
i organogeneze u kulturi nezrelog embrija kukuruza (Zea mays L.)"
obranila je u srpnju 1990. godine na Fakultetu poljoprivrednih znanosti
u Zagrebu. Eksperimentalni dio disertacije izradila je na Prirodoslovno-
matematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, gdje je, uz rad na magisteriju
i disertaciji, i specijalizirala kulturu biljnih tkiva, znanstveno područje,
koje je danas sve aktualnije kako u primjeni tako i u istraživanjima.
Rad na kulturi biljnih tkiva s genetskog i oplemenjivačkog gledišta nastavlja
zatim samostalno u Zavodu za oplemenjivanje bilja, genetiku i metodiku
istraživanja Agronomskog fakulteta u Zagrebu, gdje je utemeljila laboratorij
za kulturu biljnih tkiva i tako ovo aktualno područje istraživanja približila
agronomskoj nastavi, znanosti i struci na najdjelotvorniji način.
Bila je suradnik i voditelj tema na nekoliko tuzemnih i međunarodnih znanstvenih
projekata iz biotehnologije i oplemenjivanja bilja.
Sudjelovala je na ukupno 22 znanstvena skupa (9 međunarodnih, 5 tuzemnih
s međunarodnim sudjelovanjem i 8 tuzemnih) i objavila ukupno 43 rada (26
znanstvenih i 17 stručnih). Njezini znanstveni radovi odnose se na mikropropagaciju
i oslobađanje od virusa karanfila u uvjetima in vitro, kulturu embrija
i uzgoj monoploida kod ječma, indukciju, heterozis i heritabilnost somatske
embiogeneze kod kukuruza, genski transfer u poljoprivrednih kultura i
korištenje molekularnih markera u oplemenjivanju kvantitativnih svojstava
kod kukuruza i biotehnologije u poljoprivredi. Svojim prilozima bila je
prisutna i u javnim glasilima i elektronskim medijima i time znatno doprinosila
ne samo popularizaciji svojeg užeg znanstvenog područja nego i afirmaciji
agronomske struke u cjelini.
Predavala je genetiku za prosječno 450 studenata godišnje na 5 smjerova
Agronomskog fakulteta u Zagrebu, nekim smjerovima u II. i III. a nekima
u IV. i V. semestru s opterećenjem 2+3 ili 2+2 sata tjedno. Uz tako velike
obaveze u redovitom studiju, utemeljila je i vodila 2 nova predmeta, "Poljodjelska
tehnologija" i "Genetsko inženjerstvo" na poslijediplomskim
studijima "Zaštita bilja" i "Bilinogojstvo" Agronomskog
fakulteta u Zagrebu, a bila je i suvoditelj kolegija "Genetika u
oplemenjivanju bilja" na poslijediplomskom studiju "Bilinogostvo"
istoga fakulteta.
Bila je voditelj i član brojnih povjerenstava za ocjenu i obranu diplomskih
i magistarskih radova na našem i drugim fakultetima. Vodila je i privela
obrani nekoliko magistara znanosti i sve je češće sudjelovala pa i predsjedavala
povjerenstvima za obranu doktorskih disertacija.
Renata Pavlina je bila izvrstan sveučilišni pedagog i vodila je računa
o znanstvenom podmlatku. Za nastavnu djelatnost aktivno se brinula na
razini fakulteta. Bila je član Znanstveno-nastavnog vijeća, Odbora za
nastavu u tri mandata, Odbora za istraživačku djelatnost u dva, Povjerenstva
za izradu nastavnog plana, Povjerenstva za procjenu uvjeta za izvođenje
nastave, član Savjeta fakultete te glavna i odgovorna urednica, likovna
i grafička urednica publikacije: Agronomski fakultet 1919-1994.
Bila je, osim toga, i aktivni član većeg broja tuzemnih (HGD, HDBF, HAD-a)
i inozemnih profesionalnih društava (IAPTC i EUCARPIA-e) te u jednom mandatu
i član Odbora za poljodjelstvo Matice Hrvatske.
Jednom riječju, prof.dr.sc. Renata Pavlina u času, kada je gubila bitku
za vlastiti život, bila je zreo i cjelovit znanstveni radnik, dobar i
savjestan sveučilišni nastavnik od kojeg smo svi na fakultetu i u struci
s pravom još mnogo očekivali.
Kada sam u jesen 1994. godine docentici dr. sc. Renati Pavlini prepuštao
vodstvo katedre Genetike na Agronomskom fakultetu u Zagrebu, učinio sam
to rado i mirne savjesti. Bio sam siguran da je katedra došla u prave
ruke.
Opraštam se zajedno s Vama od prof. dr. sc. Renate Pavlina i pitam se
zašto? Zašto baš u punom naponu intelektualne moći? Zašto za sve nas toliko
prerano.
Ostajem u nadi da će mnogi, a osobito njeni najdraži, smoći potrebnu snagu
da nastave živjeti onako kako je to Renata supruga, majka i srodnica željela
ili kako je to prof. dr. sc. Renata Pavlina zahtijevala dok je bila među
nama. Ostajem u nadi da će sjeme upornosti, pouzdanosti, čovječnosti,
iskrenosti i dobrote, koje je Renata obilno sijala oko sebe, niknuti na
njivama koje nisu još spremne da prime takovo sjeme.
Remećenje prirodnog redoslijeda u smrti uvijek ostavlja mnoga otvorena
pitanja bez pravog odgovora.
I sada, svima nama koji smo poznavali i poštovali Renatu i koji joj želimo
zahvaliti na svemu što je ona tako nesebično i ljudski svima darivala,
ne preostaje drugo nego smoći snage i nastaviti živjeti, odrastati, zreti
upravo onako kako bi to željela pokojna srodnica Renata ili zahtijevala
pokojna profesorica Pavlina, da joj je bilo dopušteno još dvadesetak godina
predano raditi na njezinoj katedri Genetike, u njezinom Zavodu na njenom
Fakultetu.
Asistentice, docentice i profesorice lijepo je bilo živjeti, raditi i
surađivati s Vama. Nedostajat ćete ne samo meni nego i mnogima drugima,
mnogo mlađima od mene. Hvala Vam na svemu u moje osobno ime i u ime kolega
i suradnika struke kojoj ste Vi posvetili svoj život, a ja gotovo čitav,
radni vijek.
Bila Vam laka domaća gruda! Sačuvat ćemo Vas svi s poštovanjem i zahvalnošću
u dugom sjećanju, iskreno suosjećati s ožalošćenim porodicama Pavlina
i Šutina i nastaviti na našem Fakultetu rad na biotehnologiji, koji ste
Vi ovdje započeli i utemeljili.
U Zagrebu, 3. studenog 1998. godine
Dr. sc. Zdravko Martinić-Jerčić,
redoviti sveučilišni profesor genetike i oplemenjivač pšenice
|
