Obrana doktorskog rada :: Vesna Orehovački, mag. ing. agr.
Genomska analiza populacija hrvatske šarene i istarske koze
Javna obrana održat će se 18.9.2025. u 11:00 sati u Velikoj vijećnici Agronomskog fakulteta
Mentor:
- prof. dr. sc. Vlatka Čubrić Čurik
Povjerenstvo za obranu doktorskog rada:
- prof. dr. sc. dr. h. c. Ino Čurik, Sveučilišta u Zagrebu Agronomski fakultet
- doc. dr. sc. Vladimir Brajković, Sveučilišta u Zagrebu Agronomski fakultet
- prof. dr. sc. Luboš Vostrý, Czech University of Life Sciences Prague
Sažetak:
Očuvanje biološke raznolikosti danas se prepoznaje kao jedan od ključnih izazova u poljoprivredi i zaštiti prirodnih resursa. Gubitak samo jedne pasmine predstavlja nenadoknadivu i neprocjenjivu štetu. Koze su zbog svoje prilagodljivosti, otpornosti i sposobnosti preživljavanja u nepovoljnim agroekološkim uvjetima, osobito važne za održivu poljoprivredu. Hrvatsko je kozarstvo kroz povijest bilo izloženo brojnim restrikcijama i zabranama, a njihove se posljedice osjećaju i danas. Ova doktorska disertacija temelji se na genomskoj analizi dviju izvornih pasmina koza u Republici Hrvatskoj – hrvatske šarene i istarske koze s ciljem cjelovitog uvida u njihov genetički sastav i konzervacijski potencijal. Pasmine su geografski odvojene, istarska obitava u Istri, dok se hrvatska šarena koza uzgaja na području Velebita, Dinare, Kamešnice i Biokova. Istraživanje se temelji na podatcima dobivenima genotipizacijom 32 uzorka hrvatske šarene i 10 uzoraka istarske koze korištenjem SNP čipa (Goat_IGGC_65K), te njihovom usporedbom s dostupnim genotipskim podatcima 55 europskih pasmina koza. Istraživanjem genetičke raznolikosti utvrđeno je da su dvije hrvatske pasmine genetički različite. Utvrđena je jasna diferencijacija između hrvatskih pasmina (FST=0,045). Istarska koza bila je genetički udaljenija od većine analiziranih pasmina u odnosu na hrvatsku šarenu. Najmanje FST vrijednosti hrvatska šarena koza pokazala je u odnosu na rumunjsku carpatian (0,011), a najveću s bezoarom (0,113). Kod istarske koze najveća genetička udaljenost također je zabilježena u odnosu na bezoar (0,144), a najmanja u odnosu na austrijsku styrian pied (0,043). Takve genetičke udaljenosti i grupiranje hrvatskih koza u različite klastere potvrdili su rezultati analize glavnih komponenti (PCA), Nei genetičkih udaljenosti (Neighbour-Net mreža), procjene genetičke strukture i razine miješanja (Admixture) kao i filogenetičkog stabla (SplitsTree). Rezultati analize unutar populacijskih odnosa pokazali su veću opaženu heterozigotnost u odnosu na očekivanu i negativne vrijednosti FIS kod obje pasmine, što ukazuje na manju srodnost među jedinkama i višak heterozigota. Prosječne vrijednosti genetičkog inbridinga (FROH) iznose 0,054 za hrvatsku šarenu i 0,059 za istarsku kozu, dok je kod obje pasmine uočen najveći udio inbridinga u kategoriji > 16 Mb, a najmanji u kategoriji 2–4 Mb. Trenutna efektivna veličina populacije (Ne) procijenjena je na 477 za hrvatsku šarenu te 27 za istarsku kozu. Otkriveno je devet regija s jakim signalima selekcije (iHS) kod hrvatske šarene koze i pet regija kod istarske koze. Ove regije upućuju na lokalne prilagodbe i potencijalno korisne varijacije. Promatrajući u širem mediteranskom kontekstu, hrvatska šarena koza grupirala se s pasminama iz srednje i južne Italije, Rumunjske i Grčke, dok se hrvatska istarska koza pozicionirala bliže kozama sjevernog Mediterana.
Ključne riječi: hrvatske pasmine koza, genetička raznolikost, struktura populacije, konzervacijski status