Obrana doktorskog rada :: mr. sc. Marina Zorić, dipl. ing. agr.

Utjecaj odnosa komponenti fenotipske varijance, dizajna i klimatskih promjena na učinkovitost sortnih pokusa
(Influence of the variance component patterns, trial design and climate changes on the variety trials efficiency)

5.4.2024. u 12 sati :: Velika vijećnica

Mentori doktorskog rada:

• prof. dr. sc. Jerko Gunjača
• izv. prof. dr. sc. Domagoj Šimić

Povjerenstvo za obranu doktorskog rada:

• prof. dr. sc. Marija Pecina, Sveučilište u Zagrebu Agronomski fakultet
• prof. dr. sc. Hrvoje Šarčević, Sveučilište u Zagrebu Agronomski fakultet
• prof. dr. sc. Zrinka Knezović, Sveučilište u Mostaru Agronomsko prehrambeno tehnološki fakultet, BiH

Sažetak doktorskog rada:
U svim europskim zemljama, prije stavljanja nove sorte na tržište, državne institucije zahtijevaju procjenu gospodarske vrijednosti sorte u službenim sortnim pokusima (VCU pokusima). Metodologija sortnih pokusa u Republici Hrvatskoj nije se značajnije mijenjala od uspostave sustava 1991. godine. Stoga su se u ovom istraživanju analizirali podatci iz VCU pokusa: ozime pšenice, ozimog ječma, kukuruza, ozime uljane repice, suncokreta i šećerne repe, provedenih u razdoblju od 2001. godine do 2010. godine odnosno od 2001. godine do 2019. godine, u svrhu ocjene pogodnosti postojeće metodologije za procjenu vrijednosti sorata, odnosno definiranja prijedloga za moguća poboljšanja. U istraživanju su se razmatrala tri različita aspekta sortnih pokusa: odnos različitih izvora varijabilnosti obzirom na znatno manji broj pokusnih lokacija u odnosu na druge europske zemlje, povećanje učinkovitosti pokusa koje se može ostvariti uz pomoć izmjena u dizajnu i analizi pokusa, i utjecaju klimatskih čimbenika na dugoročne trendove u ostvarenim prinosima kukuruza različite skupine zriobe. Svi pokusi su postavljeni prema slučajnom bloknom rasporedu s četiri ponavljanja. Pokusi su svaku vrstu svake godine bili postavljeni na 3-5 od slijedećih sedam lokacija: Lovas, Osijek, Beli Manastir, Kutjevo, Nova Gradiška, Zagreb i Koprivnica. Veličina osnovne parcele je 10 m2 za ozimu pšenicu, ozimi ječam i ozimu uljanu repicu; 11,2 m2 za kukuruz i suncokret i 8 m2 za šećernu repu. Prinosi zrna ozime pšenice, ozimog ječma i kukuruza su preračunani na osnovu 14 % vlage u zrnu, dok je prinos zrna za ozimu uljanu repicu i suncokret preračunan na osnovu 9 % vlage. Procjena komponenti varijance za razdoblje od 2001. do 2010. godine provela se u dva koraka: u prvom su se analizirali pojedinačni pokusi, te procijenili učinci (prosjeci) sorata koji su se objedinili u setove podataka (za sve lokacije i godine), na temelju kojih su se u drugom koraku procijenile komponente varijance za svaku biljnu vrstu. Analiza podataka iz prvog koraka u procjeni komponenata varijance koristila se i kao osnova za procjenu potencijalnog dobitka učinkovitosti dizajna nepotpunih blokova primjenom postblockinga, odnosno modela prostorne analize. Utjecaj temperaturnog stresa na prinos kukuruza se procijenio korištenjem sume stresnih toplinskih jedinica (SDD) i modelom jednostavne linearne regresije procijenili su se regresijski koeficijenti prinosa zrna kukuruza (t/ha) i stresnih toplinskih jedinica (SDD) kroz sve lokacije po FAO skupinama.

Procjenom udjela i odnosa pojedinih komponenti varijance prinosa u ukupnoj fenotipskoj varijanci utvrđeno je da okolišna komponenta fenotipske varijance prinosa predstavlja dominantan dio ukupne fenotipske varijance za prinos kod svih kultura, a odnos između pojedinih komponenti u većini pokusa je bio vrlo sličan. Kod pšenice, ječma i kukuruza najveći koeficijent varijacije za prinos je opažen za interakciju lokacije i godine (od 11,79 za kukuruz FAO 400 do 18,38 za pšenicu), a kod uljane repice, suncokreta i šećerne repe najveći koeficijent varijacije za prinos je opažen za godinu. Analiza varijance pojedinačnih VCU pokusa tijekom desetogodišnjeg razdoblja (od 2001. do 2010. godine) je pokazala statistički značajan učinak genotipa za većinu lokacija za sve ispitivane usjeve. Kombinirana analiza varijance VCU pokusa po godinama tijekom desetogodišnjeg razdoblja (od 2001. do 2010. godine) je za većinu godina pokazala statistički značajne učinke genotipa, lokacije i interakcije genotipa i lokacije.

Relativna učinkovitost modela nepotpunih blokova primjenom postblockinga u odnosu na slučajni blokni raspored bila je veća kod usjeva strnih žitarica kod svih tipova podskupova u odnosu na uljarice i šećernu repu.
Regresijska analiza je uglavnom detektirala statistički značajne negativne koeficijente regresije srednjih vrijednosti prinosa i sume stresnih toplinskih jedinica. Promjene okolišnih uvjeta nisu imale različit utjecaj na genotipove kukuruza različitih skupina zriobe.

Ključne riječi: sortni (VCU) pokusi, učinkovitost pokusa, komponente varijance prinosa, dizajn nepotpunih blokova, prostorna analiza, interakcija genotipa i okoliša, sume stresnih toplinskih jedinica