Sveučilište u Zagrebu Agronomski fakultet

Genetska struktura divokoza u Hrvatskoj, s posebnim osvrtom na posljedice lovnog gospodarenja

Naziv natječaja: Natječaj za financiranje istraživačke djelatnosti na Sveučilištu u Zagrebu

Izvor financiranja: Sveučilište u Zagrebu

Ukupna vrijednost: 53 000,00 HRK

Početak provedbe: 01. 01. 2014.

Završetak provedbe: 31. 12. 2014.

Sažetak

Divokoza, odnosno rod rupicapra je na temelju morfoloških i bihevioralnih karakteristika razvrstana u sedam podvrsta: parva, pyrenaica, ornata, rupicapra, carpatica, balcanica i asiatica (Groves i Grubb 2011, Valdez 2011). Dvije podvrste R. rupicapra, koje su prisutne u različitim planinskim sustavima Europe zauzimaju prostor Dinarida (Grubb 2005): R.r. rupicapra i R.r. balcanica s mogućom kontaktnoj zoni i hibridizaciji na području sjevernog Velebita (Frković 2008). Divokoze u Hrvatskoj nastanjuju nekoliko izoliranih planinskih masiva, od Risnjaka, Velebita, Dinare i Biokova, a ukupna brojnost se procjenjuje na 1500 životinja. Kroz povijest divokoze su zbog negativnog utjecaja čovjeka (lov, krivolov, stočarenje) u potpunosti nestale sa Velebita, a povijesni podatci govore da su zadnje životinje viđene daleke 1907.
godine (Skorup 2005). Da je ova staništa nastanjivao veliki broj divokoza ukazuju i provedene arheološke studije (Miracle i Sturdy 1991; Miculinić 2012). Zbog nestajanja divokoze kao vrste, 1974.-1978. godina uspješno je provedena reintrodukcija sjevernog Velebita sa petnaest životinja sa planina Prenj (BiH) i Kamniška Bistrica (Slovenija).
Bez obzira na sadašnje stanje, populacija divokoza u Hrvatskoj odnosno sjeverozapadnih Dinarida navedena je kao regionalno izumrla vrsta "RE" u Crvenoj knjizi sisavaca Hrvatske (Tvrtković i Grubešić 2006), dok se podvrsta R.r. balcanica nalazi na popisu Dodatka II i IV Direktive o staništima EU, dok se cijela vrsta nalazi na Dodatku V Direktive [7] i Dodatku III Bernske konvencije. Pošto je divokoza i lovna vrsta te se s njom gospodari, jedan od bitnijih ciljeva projekta je utvrditi njeno brojno stanje te bihevioralne osobine upotrebom foto zamki i optičkih pomagala u različitim tipovima staništa.
Nedavna publikacija Buzan i koautora (2013) nije potvrdila postojanje dvije podvrste i hipotezu o zoni hibridizacije u slovenskom dijelu Dinarida, te ukazala na problem da divokoze s prostora Hrvatske nisu taksonomski klasificirane. Populacija divokoza u Hrvatskoj pruža jedinstvenu priliku za rješavanje pitanja u vezi učinka prošlih lovno-gospodarskih mjera (reintrodukcija), o genetskoj strukturi i mogućoj hibridizaciji u kontaktnoj zoni. U ovom istraživanju koristili bi mikrosatelitne i mitohondrijske markere za analizu genetske varijacije i strukture populacije divokoza iz različitih zemljopisnih područja u Hrvatskoj s posebnim osvrtom na Velebit. Konačno, u usporedbi s objavljenim podacima došli bi do spoznaja o klasifikaciji divokoza sjeverozapadnih Dinarida u Hrvatskoj i pojavi mogućih hibrida između R.r. rupicapra i R.r. balcanica.

Voditelji

izv. prof. dr. sc. Nikica Šprem
Sveučilište u Zagrebu Agronomski fakultet

Suradnici

izv. prof. dr. sc. Davor Zanella

doc. dr. sc. Damir Ugarković
Hrvatski šumarski institut

izv. prof. dr. sc. Krešimir Krapinec
Sveučilište u Zagrebu Agronomski fakultet

prof. dr. sc. Roman Safner
Sveučilište u Zagrebu Agronomski fakultet