Scientific Research Projects BITSE

Genetska struktura divokoza u Hrvatskoj, s posebnim osvrtom na posljedice lovnog gospodarenja

Competition title: Natječaj za financiranje istraživačke djelatnosti na Sveučilištu u Zagrebu

Funding: Sveučilište u Zagrebu

Total value: 53 000,00 HRK

Start date: 01. 01. 2014.

End date: 31. 12. 2014.

Abstract

Divokoza, odnosno rod rupicapra je na temelju morfoloških i bihevioralnih karakteristika razvrstana u sedam podvrsta: parva, pyrenaica, ornata, rupicapra, carpatica, balcanica i asiatica (Groves i Grubb 2011, Valdez 2011). Dvije podvrste R. rupicapra, koje su prisutne u različitim planinskim sustavima Europe zauzimaju prostor Dinarida (Grubb 2005): R.r. rupicapra i R.r. balcanica s mogućom kontaktnoj zoni i hibridizaciji na području sjevernog Velebita (Frković 2008). Divokoze u Hrvatskoj nastanjuju nekoliko izoliranih planinskih masiva, od Risnjaka, Velebita, Dinare i Biokova, a ukupna brojnost se procjenjuje na 1500 životinja. Kroz povijest divokoze su zbog negativnog utjecaja čovjeka (lov, krivolov, stočarenje) u potpunosti nestale sa Velebita, a povijesni podatci govore da su zadnje životinje viđene daleke 1907.
godine (Skorup 2005). Da je ova staništa nastanjivao veliki broj divokoza ukazuju i provedene arheološke studije (Miracle i Sturdy 1991; Miculinić 2012). Zbog nestajanja divokoze kao vrste, 1974.-1978. godina uspješno je provedena reintrodukcija sjevernog Velebita sa petnaest životinja sa planina Prenj (BiH) i Kamniška Bistrica (Slovenija).
Bez obzira na sadašnje stanje, populacija divokoza u Hrvatskoj odnosno sjeverozapadnih Dinarida navedena je kao regionalno izumrla vrsta "RE" u Crvenoj knjizi sisavaca Hrvatske (Tvrtković i Grubešić 2006), dok se podvrsta R.r. balcanica nalazi na popisu Dodatka II i IV Direktive o staništima EU, dok se cijela vrsta nalazi na Dodatku V Direktive [7] i Dodatku III Bernske konvencije. Pošto je divokoza i lovna vrsta te se s njom gospodari, jedan od bitnijih ciljeva projekta je utvrditi njeno brojno stanje te bihevioralne osobine upotrebom foto zamki i optičkih pomagala u različitim tipovima staništa.
Nedavna publikacija Buzan i koautora (2013) nije potvrdila postojanje dvije podvrste i hipotezu o zoni hibridizacije u slovenskom dijelu Dinarida, te ukazala na problem da divokoze s prostora Hrvatske nisu taksonomski klasificirane. Populacija divokoza u Hrvatskoj pruža jedinstvenu priliku za rješavanje pitanja u vezi učinka prošlih lovno-gospodarskih mjera (reintrodukcija), o genetskoj strukturi i mogućoj hibridizaciji u kontaktnoj zoni. U ovom istraživanju koristili bi mikrosatelitne i mitohondrijske markere za analizu genetske varijacije i strukture populacije divokoza iz različitih zemljopisnih područja u Hrvatskoj s posebnim osvrtom na Velebit. Konačno, u usporedbi s objavljenim podacima došli bi do spoznaja o klasifikaciji divokoza sjeverozapadnih Dinarida u Hrvatskoj i pojavi mogućih hibrida između R.r. rupicapra i R.r. balcanica.

Leaders

Assoc. Prof. Nikica Šprem, PhD
University of Zagreb Faculty of Agriculture

Associates

izv. prof. dr. sc. Davor Zanella

doc. dr. sc. Damir Ugarković
Hrvatski šumarski institut

Assoc. Prof. Krešimir Krapinec, PhD
University of Zagreb Faculty of Agriculture

Prof. Roman Safner, PhD
University of Zagreb Faculty of Agriculture