Obrana doktorskog rada :: Andrea Rezić, mag. ing. agr.

Procjena genetskoga statusa populacija balkanske divokoze (Rupicapra rupicapra balcanica, Bolkay, 1925.) kao osnova za mjere zaštite
16.12.2022. :: 14 sati, Velika vijećnica

Mentor doktorskog rada:

• izv. prof. dr. sc. Nikica Šprem

Povjerenstvo za obranu doktorskog rada:

• Doc. dr. sc. Toni Safner, Sveučilište u Zagrebu Agronomski fakultet
• Prof. dr. sc. Tea Tomljanović, Sveučilište u Zagrebu Agronomski fakultet
• Doc. dr. sc. Laura Iacolina, Sveučilište Primorska Fakultet matematike, prirodoslovlja i informacijskih tehnologija

Sažetak doktorskog rada:
Dvije od sedam podvrsta sjevernih divokoza (R. r. rupicapra i R. r. balcanica) nastanjene su u Hrvatskoj, dok je balkanska divokoza rasprostranjena diljem Balkanskog poluotoka još u osam zemalja: Bosna i Hercegovina, Srbija, Crna Gora, Kosovo, Sjeverna Makedonija, Albanija, Bugarska i Grčka.
Trenutno znanje o genetskoj raznolikosti i strukturi populacija balkanske divokoze ograničeno je na lokalna istraživanja. U ovom istraživanju korištena je kombinacija seta mikrosatelitnih lokusa i sekvence kontrolne regije mitohondrijske DNA kako bi se istražila genetska struktura i povezanost populacija balkanske divokoze u cijelom rasponu distribucije s ciljem razvoja strategije gospodarenja i zaštite. Osim toga, korišten je isti set lokusa kako bi se utvrdila točnost postojećih povijesnih podataka o podrijetlu biokovske populacije i razjasnilo koja je podvrsta bila prisutna prije reintrodukcije balkanske i alpske divokoze na planinu Velebit s ciljem procjene i dokumentiranja genetskoga statusa izvornih i translociranih populacija.
STRUCTURE model je predložio 3 genetska klastera i svrstao je jedinke iz Srbije i Bugarske u dva odvojena klastera, dok su jedinke iz ostalih zemalja pripadale istom klasteru. Analizom sekvenci kontrolne regije mitohondrijske DNA otkriveno je 30 novih haplotipova s privatnim haplotipovima u svim analiziranim populacijama i dva haplotipa dijeljena između populacija, što može biti rezultat prošlih translokacija jedinki. STRUCTURE i GENELAND analize pokazale su jasnu odvojenost reintroducirane populacije na Biokovu od divokoza nastanjenih na Prenju i značajnu genetsku sličnost između biokovske populacije i populacija uzorkovanih na Čvrsnici i Čabulji. STRUCTURE i DAPC analize muzejskih uzoraka pokazale su veću vjerojatnost da je na Velebitu prije reintrodukcije obitavala alpska podvrsta divokoze.
Rezultati ovog istraživanja su dali uvid u genetsku raznolikost populacija balkanske divokoze i pokazali uzorak arhipelaga diljem rasprostranjenosti podvrste kao posljedica fragmentacije staništa i populacija. Rezultati ovog istraživačkog rada mogu poslužiti kao smjernice za izradu akcijskog plana gospodarenja populacijama balkanske divokoze u Hrvatskoj, ali i u drugim zemljama gdje ova podvrsta obitava, te osigurati dizajn za buduću zaštitu podvrste.

Ključne riječi: Balkanski poluotok, genetska raznolikost, konzervacijska genetika, mikrosateliti, mitohondrijska DNA, populacijska genetika, reintrodukcija, Rupicapra rupicapra balcanica