Povijest Zavoda
zavod za oplemenjivanje bilja, genetiku i biometriku

Današnji Zavod za oplemenjivanje bilja, genetiku i biometriku slijednik je Zavoda za bilinogojstvo osnovanog 13. studenoga 1920. godine pri Gospodarsko-šumarskom fakultetu Sveučilišta Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca u Zagrebu. Zavod je osnovan s ciljem (1) podučavanja i provođenja znanstvenih istraživanja od teoretske i praktične važnosti za oplemenjivanje bilja i genetiku, kao i praktičnih radova dodiplomskih studenata za njihove diplomske radove; (2) oplemenjivanja ekonomski važnih biljnih vrsta i prijenosa znanja iz oplemenjivanja bilja i novih kultivara u poljoprivrednu proizvodnju širih razmjera; (3) savjetovanja u području oplemenjivanja bilja i genetike.

Prvi predstojnik zavoda bio je prof. dr. sc. Fran Jesenko (1920. – 1922.), a potom dugi niz plodnih godina akademik Alois Tavčar (1922. – 1970.). Naredni predstojnici bili su prof. dr. sc. Josip Milohnić (1970. – 1974.); prof. dr. sc. Marija Kump (1974. – 1985.); doc. dr. sc. Slobodan Milas (1985. – 1993.); prof. dr. sc. Ivan Kolak (1994. – 1996.); prof. dr. sc. Vinko Kozumplik (1993. – 1994. i 1996. - 2006.); prof. dr. sc. Marijana Barić (2009. – 2012.); prof. dr. sc. Marija Pecina (2012. – 2015.); prof. dr. sc. Snježana Kereša (2015. – 2018.); prof. dr. sc. Ivan Pejić (2006. – 2009. i 2018. do danas).

Tijekom povijesti Zavod je dao jednog akademika (akad. Alois Tavčar), a trenutno ima jednog professora emeritusa (prof. emerit. Vinko Kozumplik).

Kratka biografija istaknutih djelatnika

Akademik Alois Tavčar

Akademik Alois Tavčar (1895. – 1979.) habilitiran je 1924. godine za docenta iz genetike i oplemenjivanja bilja, a akademske 1926./27. kao stipendist Rockfellerove fondacije usavršava se na svučilištu Cornell (Ithaca, New York) kod glasovitoga genetičara prof. Emersona i biostatističara prof. Lovea. Godine 1927. izabran je za izvanrednog, a 1933. godine za redovitog profesora. U godinama 1934./35., 1941./42. i 1945./46. bio je dekan Poljoprivredno-šumarskog fakulteta u Zagrebu. Redoviti član JAZU postao je 1947. godine. Godine 1953. kao gost British Councila iznosi rezultate svojih istraživanja u institutima za genetiku u Cambridgeu, Oxfordu i Manchesteru. Školske godine 1957./58. boravi tri mjeseca na Timirjazevskoj akademiji u Moskvi na tečaju o primjeni nuklearne energije u biologiji. Godine 1963. i 1964. boravi u Egiptu kao stručnjak Međunarodne agencije Ujedinjenih naroda za nuklearnu energiju za područje radijacijskih mutacija poljoprivrednih biljaka, a 1968. drži predavanja u pojedinim sveučilišnim središtima u SAD-u i u Nuklearnom institutu u Brookhavenu, N.Y. Tavčar je bio dopisni član Slovenske akademije znanosti in umetnosti i Masarykove akademie Prace, počasni član Scientific Society XI, Cornell Universtiy, N.Y., Američke asocijacije za unapređivanje znanosti Washington D.C., član odbora EUCARPIA-e.

Prof.dr.sc. Marija Kump

Prof. dr. sc. Marija Kump doktorirala je 1948. godine i bio je to prvi doktorat obranjen nakon II. svjetskog rata na Poljoprivredno-šumarskom fakultetu u Zagrebu. Godine 1950. godine boravi 4 mjeseca na usavršavanju u Cambridgeu kod profesora Bella, gdje radi na citološkom proučavanju žitarica, poliploidiji te genus i species hibridima, a radi daljnjeg usavršavanja 1958. godine boravi osam mjeseci na University of Illinois (SAD) gdje kod profesora Roadesa radi na problemima oplemenjivanja, genetike i citogenetike kukuruza. Kreirala je nekoliko Bc-hibida, te visokokvalitetnu sortu pšenice "Mirna". Predavala je Genetiku, Oplemenjivanje bilja i Metodiku istraživanja (Biometriku). Osim na svom matičnom fakultetu predavala je i na Poljoprivrednom fakultetu Osijek, Šumarskom fakultetu Zagreb, Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Zagreb i dr. Na postdiplomskom studiju iz Genetike i oplemenjivanja predavala je četiri predmeta iz svog područja, dok je Metodiku istraživanja predavala čak na 11 različitih postdiplomskih studija.

prof. emerit. Vinko Kozumplik

Pored akademika Tavčara i profesorice Kump koji su unutar agronomske struke postavili temelje biljne genetike kvalitativnih i kvantitativnih svojstava, u Zavodu je ponikao i djelovao veći broj istaknutih genetičara i oplemenjivača koji su svojim radom i postignućima dali prepoznatljivi pečat Zavodu.

Dr. sc. Marko Hercigonja početkom 40-ih godina prošlog stoljeća započeo je istraživanja s jarovizacijom kod ozime pšenice. Prof. dr. sc. Ružica Henneberg pedesetih godina prošlog stoljeća među prvima započinje istraživanja mogućnosti primjene induciranih mutacija u oplemenjivanju bilja te uspostavlja najstariji aktivni program oplemenjivanja soje u Hrvatskoj. Prof. dr. sc. Vinko Milinković i prof. dr. sc. Slavko Borojević pedesetih godina prošlog stoljeća među prvima se bave citološkim istraživanjima genoma različitih biljnih vrsta, a kasnije postaju ugledni profesori na drugim sveučilištima. U istom razdoblju prof. dr. sc. Josip Milohnić osuvremenjuje metode oplemenjivanja bilja kroz istraživanja nasljeđivanja muškog steriliteta i heterozisa kod samooplodnog bilja. Zajedno sa prof. dr. sc. Marijanom Joštom istražuje mogućnosti unosa i primjene muške sterilnosti za razvoj hibridnih kultivara kod pšenice. Prof. dr. sc. Zdravko Martinić Jerčić tijekom svog djelovanja krajem 20. stoljeća proširuje istraživanja na jarovizaciji i fotoperiodizmu poljoprivrednog bilja i pokreće novi program oplemenjivanja pšenice za razvoj ozimih i jarih sorti. Prof. dr. sc. Đurđica Vasilj bavi se metodologijom istraživanja, analizom kvantitativnih svojstava i procjenom genetskih parametara u oplemenjivanju bilja te unapređuje biometrički pristup u provedbi poljskih pokusa uz uvođenje računalne tehnike u statističke analize. Prof. dr. sc. Renata Pavlina svojim istraživanjima u području mikropropagacije i somatske embriogeneze te osnivanjem prvog laboratorija otvara eru biotehnoloških istraživanja. Posljednji u nizu, još uvijek djelatan prof. emeritus Vinko Kozumplik, velikim radom i zalaganjem tijekom posljednjih 30 godina, iznimno je doprinio praktičnom oplemenjivanju bilja u Hrvatskoj i uvođenju metoda molekularnih markera te je u mnogome odredio današnji istraživački i nastavni profil Zavoda.