Obrana doktorskog rada :: Filip Varga, mag.biol.exp.
Populacijska raznolikost dalmatinskog buhača (Tanacetum cinerariifolium /Trevir./ Sch. Bip.) na temelju analize sadržaja piretrina i mikrosatelitnih biljega :: 17.06.2021. :: 11:00 sati :: II Paviljon, II/A i online
Javna obrana održat će se putem online aplikacije Zoom, a bit će dostupna na poveznici: https://us02web.zoom.us/j/87586926146?pwd=NGFQVFUrUm1nVUR0aGdiWld4bzJUZz09
Mentorica doktorskog rada:
- izv.prof.dr.sc. Martina Grdiša, Sveučilište u Zagrebu, Agronomski fakultet
Povjerenstvo za obranu doktorskog rada:
- prof.dr.sc. Zlatko Šatović, Sveučilište u Zagrebu, Agronomski fakultet
- prof.dr.sc. Zlatko Liber, Sveučilište u Zagrebu, Prirodoslovno-matematički fakultet
- dr.sc. Martina Biošić, Sveučilište u Zagrebu, Fakultet kemijskog inženjerstva I tehnologije
Sažetak doktorskog rada:
Dalmatinski buhač (Tanacetum cinerariifolium /Trevir./ Sch. Bip.) endemska je biljna vrsta istočnog Jadrana iz porodice Asteraceae. Biljke dalmatinskog buhača sintetiziraju piretrine, sekundarne metabolite koji su dokazano učinkoviti u suzbijanju velikog broja štetnika, bez štetnog utjecaja na ljude. U svrhu procjene biokemijske i genetske raznolikosti prikupljeni su uzorci 10 prirodnih populacija dalmatinskog buhača duž obale Jadrana, predstavljajući područje prirodnog rasprostiranja ove vrste u Hrvatskoj. Metoda ekstrakcije disperzijom matrice u čvrstoj fazi (MSPD) primijenjena je za ekstrakciju piretrinskih spojeva iz suhih cvatnih glavica dalmatinskog buhača, a za determinaciju i kvantifikaciju piretrinskih spojeva korištena je tekućinska kromatografija visoke djelotvornosti (HPLC). Ukupni sadržaj piretrina u uzorcima kretao se od 0,10% do 1,35% mase suhog cvijeta, dok se omjer piretrin I/piretrin II kretao od 0,21 do 5,88. Upotrebom multivarijatnih statističkih metoda utvrđena su četiri kemotipa različite kvalitete piretrinskog ekstrakta. Ukupno 17 mikrosatelitnih biljega je razvijeno koristeći sekvenciranje nove generacije (NGS), od koji su dva klasificirana kao visoko polimorfni biljezi (PIC>0,70), a osam kao umjereno polimorfni biljezi (PIC>0,44). Prisutnost nul-alela utvrđena je kod četiri mikrosatelitna biljega. Analiza genetske raznolikosti 10 populacija dalmatinskog buhača provedena je na temelju 12 mikrosatelitnih biljega. Učinak genetskog uskog grla utvrđen je samo kod populacije s Biokova. Analiza molekularne varijance pokazala je da se većina genetske raznolikosti može objasniti razlikama između jedinki unutar populacija (87,03%). Bayesovska analiza populacijske strukture otkrila je postojanje dva genska skupa u analiziranim populacijama. Prostorne analize pokazale su da se mali udio genetske diferencijacije može objasniti izolacijom uslijed udaljenosti (0.7%), dok se čak 40.6% genetske diferencijacije može objasniti izolacijom uslijed ekološke udaljenosti. Rezultati ovog istraživanja doprinijet će razvoju budućih programa oplemenjivanja i stvaranju komercijalnih kultivara dalmatinskog buhača u nastojanju da se revitalizira njegova proizvodnja u Hrvatskoj i regiji. Nadalje, ovi rezultati pomoći se u unaprjeđenju strategija očuvanja ove vrste.
Ključne riječi: dalmatinski buhač, Tanacetum cinerariifolium (Trev.) Schultz Bip., sastav i sadržaj piretrina, prirodni insekticid, MSPD, SSR, NGS, biljni genetski izvori