O studiju
prijediplomski studij Fitomedicina
Fitomedicina (zaštita bilja) grana je poljoprivrede koja se bavi sprečavanjem gubitaka koje poljoprivrednim kulturama nanose bolesti, štetnici i korovi. Teškoće pri izboru brojnih mjera i velikog broja priznatih sredstava za biljnu zaštitu te nužnost njihove stručne primjene zahtijeva specijalistička znanja. Gotovo sva sredstva za zaštitu bilja svrstana su u skupine otrova pa je njihova primjena povezana s opasnostima za korisne i druge organizme i za okoliš. Oslanjanje poljoprivrede ponajprije na kemijske mjere suzbijanja štetnih organizama uz sve prednosti ima i određene nedostatke. Moderna zaštita bilja postojeće probleme rješava integracijom svih dosadašnjih saznanja, koja uključuju preventivne, administrativne, mehaničke, kemijske, biološke i druge mjere suzbijanja štetnih organizama, koje će umanjiti gubitke priroda, a da što je moguće manje nanesu štete okolišu.
Gotovo da nema biljne vrste na kojoj se ne javljaju ekonomski važni štetni organizmi. Stoga fitomedicina (zaštita bilja) ima podjednaku važnost u svim granama biljne proizvodnje, u krajobraznim i urbanim prostorima, na industrijskim i sportskim objektima, vodotocima, kanalima i sl. Uz sve navedeno, zaštita bilja (fitomedicina) uključuje i zaštitu uskladištenih biljnih proizvoda.
Na prvoj godini studija studenti stječu temeljna znanja iz prirodnih znanosti i osnova agrikulture, mikrobiologije tla i agroekonomike te temeljna znanja iz proizvodnje povrtlarskih, drvenastih i ratarskih kultura. Na drugoj godini kroz specijalističke predmete stječu se temeljna znanja iz područja fitofarmacije, sustava suzbijanja štetnih organizama, entomologije, fitopatologije, herbologije i metoda primjene pesticida. Tijekom treće godine studenti mogu odabrati izborne predmete kojima proširuju znanja o proizvodnji pojedinih kultura, ali i one kojima dobivaju specijalistička znanja o zaštiti pojedine skupine kultura (ratarske kulture, voćke i vinova loza ili povrće i ukrasno bilje). U šestom semestru studenti izrađuju stručne projekte čime razvijaju sposobnost korištenja znanstvenih dostignuća u rješavanju konkretnog problema te ih se potiče na timski rad. Izrada završnog rada najčešće je eksperimentalnog karaktera, čija je obrana preduvjet za završetak studija, odvija se u šestom semestru. Studenti su obvezni odraditi stručnu praksu u trajanju od 120 sati.
Fotogalerija
